Category Well-being
U razgovoru s Ditom (Přikrylová) Formánková, direktoricom i osnivačicom Czechitasa.
Nažalost, društveni poduzetnici često su suočeni s intenzivnim stresom i visokim rizikom od sagorijevanja. Ovaj tjedan razgovarali smo s (Přikrylová) Formánková, osnivačicom i direktoricom Czechitasa. Nakon godina rada kao vrlo strastvena društvena poduzetnica, Dita je još uvijek jako predana svom poslu, čak i sada kad su njezin tim i projekt zakoračili u novu fazu. S novim ulogama i izazovima pred sobom, ona nastavlja integrirati prakse samonjege u svoj svakodnevni život.
Recite nam nešto o sebi i što vaš pothvat radi u Czechitasu!Moje ime je Dita, dolazim iz Češke, osnivačica sam i direktorica društvenog projekta Czechitas. Pomažemo ženama i djeci da istraže svijet informacijskih tehnologija nudeći tečajeve i radionice po pristupačnim cijenama pomažući u postavljanju novih talenata u IT industriju, jačajući raznolikost i konkurentnost.
Stvarno volim svoj posao. Mogu ustati ujutro, koncentrirati se na rad i samo odjednom primjetiti da je došla noć.
Kako balansirate biti u toku i izgubiti se u svom poslu s brigom za svoju dobrobit?
Suprug mi dosta pomaže u tome. Iako je marketinški strateg i radi isključivo online, u privatnom životu izrazito je fokusiran na kvalitetnu prehranu i san. Od 2017. godine počela sam pomnije pratiti svoje spavanje i sada nikad ne spavam manje od 7 sati što mi je dosta pomoglo. Puno vježbam, primjerice trčim svaki dan iza ručka. S vremenom sam shvatila da "ravnoteža između posla i privatnog života" kakvu poznajemo nije izvediva u digitalnom svijetu. Od tada sam skrenula fokus s koncepta da budem ispunjena kreativnim i nagrađivanim radom na to da imam dovoljno vremena za sebe izvan posla. Važno je pronaći ravnotežu između toga koliko vremena provodimo dajući drugima i koliko vremena provodimo dajući sebi.
Volio bih dublje proučiti izazove s kojima se suočavate s dobrobiti. Što mislite da vam trenutno predstavlja najveći izazov?Trenutačno mi je najveći izazov koliko puta dnevno trebam promijeniti različiti kontekst. Odlučila sam se odmaknuti od svog posla u Czechitasu, tako da trenutno vodim tu tranziciju, a nedavno sam se pridružila Avastu kao direktorica za raznolikost, uključivanje i zajednice. Moja mozak nikad ne prestaje raditi. Kada se želim opustiti, jednostavno počnem raditi nešto drugo i opet zaokupim svoj um.
Drugi je izazov uravnotežiti dobrobit članova mog tima posebno u kontekstu pandemije s rastom projekta. Više je žena nego ikad kojima je potrebna podrška koju nudimo, ali naši su unutarnji resursi naravno ograničeni pa moramo usporiti u nekim područjima poslovanja.
Kako se trenutno odnosite prema temi rasta?Iz perspektive projekta otvorili smo potpuno nova tržišta i došli do manjih gradova u Češkoj. Dopiremo do više žena nego ikad prije i povećavamo svoj utjecaj. Dugoročno se ne želimo usredotočiti samo na IT tranzit već i na pružanje tehničkih i digitalnih vještina ženama kako bi mogle obavljati i druge profesije. Radimo također s učiteljima kako bismo im pomogli da razumiju mogućnosti učenja na daljinu. Trudimo se ostati zaljubljeni u probleme koje rješavamo, a ne u naše rješenje, dopuštajući nam da se prilagodimo okolnostima koje se stalno mijenjaju.
Iz perspektive mog osobnog razvoja moj glavni fokus je na učenje. Nove avanture me pokreću. Da budem iskrena, nakon 7 godina vođenja organizacije i od 0 do 50 zaposlenika, ušla sam u rutinu s Czechitasom i željela sam istražiti nešto novo. Naučila sam također da nisam stvorena da budem menedžer već da sam više inovator odnosno facilitator. Izvan tvrtke razvijam se kao disruptor rađe od dodavanja dodane vrijednosti zadacima.
Odmaknuti se od projekta u koji ste uložili svoje srce i dušu nije lako. Jako sam se borila s tim prošle godine kada sam se pokušala odmaknuti i nisam uspjela. Mreža ljudi koju sam stvorila u SIA-i pomogla mi je u tome budući da su drugi prolazili kroz slična iskustva. Na kraju, radi se o otpuštanju svog ega, stvaranju prostora za povjerenje u vašeg nasljednika i praćenju vaših snaga.