Category Well-being
U razgovoru s Christinom Purrer, osnivačicom Weltkindernetzwerka i voditeljicom projekta Hil-Foundation.
Nažalost, društveni poduzetnici često su suočeni s intenzivnim stresom i visokim rizikom od sagorijevanja. Ovog smo tjedna razgovarali s Christinom Purrer, osnivačicom Weltkindernetzwerka i voditeljicom projekta u Hil-Foundation. Christinin poriv da donese pozitivne promjene odveo ju je na istraživačko putovanje o dobrobiti: od osobnih motivacija, snaga i praksi do sustavnog razumijevanja dobrobiti i promjene. Kroz istraživačko putovanje zadržala je otvoren um za ispitivanje, istraživanje i zalaženje dublje u njezina unutarnja razmišljanja.
Recite nam nešto o sebi i što je bio vaš projekt Weltkindernetzwerk!
Zovem se Christina, alumna sam SIA Austria od 2016. i osnivačica Weltkindernetzwerk (svjetska dječja mreža na engleskom), gdje smo organizirali brigu o djeci za obitelji s izbjegličkim podrijetlom. Nažalost, nismo imali dovoljno ljudi koji su se odazvali pa smo odlučili ugasiti projekt po završetku mog magisterija.
Sada radim sa Zakladom Hil, gdje pomažemo ljudima s malim mogućnostima za vlastitim vođenjem života metodom samoodređenja. Još jedno fokusno područje je mentalno zdravlje i briga o sebi: zajedno sa SIA-om stvorili smo program za uvođenje dobrobiti kao središnje teme u programe inkubatora i akceleratora.
Što vas je navelo na temu blagostanja? Zašto je to važno vama osobno, izvan pristupa Zaklade Hil?Kada sam sudjelovala u SIA-i ta tema mi nije bila toliko na pameti. Imala sam strast, energiju i željela sam promijeniti svijet. Godine 2017. zaposlila sam se u Njemačkoj gdje sam radila s izbjeglicama kojima je odbijen azil i morali su se vratiti u svoje zemlje porijekla. Ne samo da je to samo po sebi bilo vrlo izazovno nego je to bio i pilot projekt, što je značilo puno neizvjesnosti, puno nedostajućih struktura, itd.
Prošla sam kroz previše neprospavanih noći i previše tjeskobe i na kraju sam se slomila. Počela sam preispitivati svoj unutarnji poriv i motivaciju za utjecajem, postavljajući si pitanja poput “Je li zdravo za mene imati ovaj poriv? Nešto nije u redu s tim?" i slična pitanja.
Što ste saznali ovim ispitivanjem? A kako ste se vratili u stabilnost?Imala sam prethodnog iskustva s meditacijom što mi je puno pomoglo. Počela sam voditi dnevnik svaki dan i zapisivati male stvari koje su me veselile, primjerice "Išla sam u šetnju, brala sam cvijeće itd.". Prošla sam i sama kroz terapijski proces koji je odigrao važnu ulogu u vraćanju na pravi put. Iako sam se sramila tražiti vanjsku pomoć, znala sam da mi je potrebna i bio je čin ljubavi prema sebi nastaviti s tim procesom. Počela sam pisati i poeziju.
Vrlo je uobičajeno da mi društveni poduzetnici gledamo predaleko. Mnogi od nas skloni su usvojiti način razmišljanja da trebamo nositi svijet na svojim ramenima. U procesu introspekcije kroz koji ste prošli, jeste li dobili bilo kakve uvide o tome zašto imamo taj osjećaj odgovornosti koji tako često dovodi do sagorijevanja?
Mislim da na nas jako utječe okruženje u kojem odrastamo, od obiteljskog okruženja do naših vrijednosti. Moj je otac uvijek bio vrlo ambiciozan, sa velikom željom da potakne promjene, što se prenijelo i na mene tijekom odrastanja. Bila sam maltretirana u školi jer sam imala dobre ocjene i smatrali su me nedovoljno “cool” osobom. Tada sam često bila isključena i mislim da je to dijelom dovelo do mog interesa za antidiskriminaciju i integraciju. Povrh toga, imala sam prijatelja sa 14 godina koji je bio izbjeglica iz Nigerije, a sa 17 godina sam odradila praksu na tu temu. Sve to mi je dalo više empatije prema ljudima koji su došli u Austriju i bili diskriminirani dok su se pokušavali integrirati.
Studije pokazuju da su mnogi kreatori promjena i sami pretrpjeli neku vrstu boli, što stvara dublju motivaciju za rješavanje problema koji su ih povrijedili. To također dovodi do visoke osobne identifikacije s poslom što može biti riskantno.Kako se trenutno odnosite prema dobrobiti, sada kada ste prošli kroz sva ta iskustva?
Položaj koji želim zauzeti u sektoru društvenih promjena drastično se promijenio u posljednjih nekoliko godina. U početku sam željela biti u središtu pozornosti. S vremenom sam shvatila da to nije za mene jer mi je bilo neugodno stalno pokušavati "prodati" svoj rad. Sada kada sam malo više u pozadini, osjećam se puno bolje i mogu upoznati i povezati sve vrste ljudi dok radim na najrazličitijim projektima. Mislim da je velik dio podrške vlastitoj dobrobiti leži u pronalaženju svoje niše i svog ritma.
Također, ovisi o tome što vam je najvažnije. Mislite li da je vaša jedina svrha u životu stvaranje utjecaja svojim radom, brzo ćete se naći u teškoj situaciji. Ugodna večer s prijateljima ili pjevanje u zboru, na primjer, također može biti značajno, čak i utjecajno, na svoj način.
Izloženi ste mrežama iznutra pa pretpostavljam da morate biti vrlo svjesni kakvog je pokrivenosti dobrobit danas. Kako zamišljate da će se društveno poduzetništvo promijeniti u budućnosti s obzirom na dobrobit?
Vidim veliku povezanost dobrobiti i suradnje. Mislim da dublja suradnja pomaže dobrobiti i obrnuto. Ukoliko se osjećate kao da ste jedini koji može promijeniti svijet, neizbježno ćete izgorjeti.
Unutarnji rad pomoći će vam da se oslobodite pritiska. To će vam zauzvrat olakšati delegiranje zadataka i odgovornosti te rad u većoj suradnji (izvješće o istraživanju projekta Wellbeing detaljno je proučilo ovu korelaciju, vrlo je zanimljivo). Društveni projekti također se često međusobno natječu u rješavanju sličnih problema. Suradnja i širenje odgovornosti na više osoba doista će pomoći u smanjenju pritiska. Ako vaš projekt propadne, nećete sebe osobno kriviti ako vidite širu mrežu koja je dovela do toga.
Nadam se da će ljudi u budućnosti gledati šire na svoj rad, angažirajući cijeli sustav. Uvjerena sam da nam za sustavne promjene trebaju (samo)brižni suradnici, a ne usamljeni ratnici.