U razgovoru s Andreom Bohačíkovom, osnivačicom M.arter.
Nažalost, društveni poduzetnici često su suočeni s intenzivnim stresom i visokim rizikom od sagorijevanja. Ovog smo tjedna sjedili s Andreom Bohačíkovom, osnivačicom M.artera. Njezina strast i pozitivna energija pokreću svaki njezin korak i pomažu joj u prevladavanju kriza i izazova. Iako je kriza zahvaćena pandemijom COVID-19 bila izazov za Andreu, dala joj je priliku da uspori i poveže se sa sobom u aspektima svog života izvan društvenog poduzetništva.
Reci nam nešto o sebi i čime se bavi tvoj pothvat M.arter!Moje ime je Andrea, iz Češke sam i osnivačica sam i izvršna direktorica M.artera. Vodimo obrazovnu platformu za žene i muškarce na roditeljskom dopustu. Pomažemo im ne samo da se vrate na tržište rada, već i u njihovom osobnom razvoju i poduzetničkim vještinama.
Koja je priča iza M.artera?Ja sam luda djevojka bez djece (još uvijek). Međutim, u Češkoj žene koje imaju djecu idu na roditeljski dopust od 4 godine. U tom se razdoblju često socijalno izoliraju, a na kraju dopusta ostaju bez posla. Prije COVID-19, 60% žena koje su izašle s roditeljskog dopusta postalo je nezaposleno.
2018. godine otišla sam na radionicu SIA-e kako bih potvrdila moguće rješenje za ovaj problem, ali smatrala sam da sam prestara za početak. Koordinator SIA Češka u to vrijeme potaknuo me da pokušam pa sam provela nekoliko tjedana detaljno istražujući svoju ciljanu publiku i upoznavajući je dok sam istraživala različita rješenja.
Sada smo tim od 16 ljudi koji vode i pridonose projektu.
Što vas motivira za rad na ovom projektu?Često se pitam zašto sam se odlučila na ovaj projekt kao žena koja nema djecu. Ono čemu se uvijek vraćam je utjecaj našeg rada i povratne informacije koje dobivamo od naše ciljane skupine.
Jako sam povezana s prirodom, ona mi daje puno energije. Introvertirana sam tako da mi je također potrebno vrijeme daleko od ljudi da se opustim i ostanem mirna.
Kako se vaš odnos prema dobrobiti promijenio kada je nastupio COVID-19?
Imam 4 projekta, ne samo M.arter. Prije nego što se pojavio COVID-19, dani su mi bili ispunjeni od jutra do večeri, sastajala sam se s različitim dionicima i gurala pothvate naprijed. Kad se to dogodilo prestala sam ići sitnim koracima koje sam obično činila, poput provođenja vremena sama u prirodi. Osjećala sam da trebam raditi, raditi, raditi. To je na kraju bilo prilično toksično za moje mentalno zdravlje, mog partnera, a ironično i za moj posao.
Nešto što mi je uvelike pomoglo osobito tijekom pandemije bilo je primanje povratnih informacija od mojih najmilijih, kolega, poslovnih partnera i mog tima o meni kao lideru. Radila sam program vođenja gdje smo trebali dobiti povratne informacije od ljudi koji su nam bili bliski i to mi je stvarno pomoglo da naučim o opasnostima svog intenziteta, kako u energiji tako i u stavu. Kao društveni poduzetnik, toliko ste usredotočeni na svoju misiju da ponekad donosite iracionalne odluke. Povratne informacije dale su mi drugačiju perspektivu, dopuštajući mi da usporim i naučim puno o sebi u ovom kaotičnom vremenu.
Kako ste shvatili da trebate napraviti promjenu? Što vam je palo na pamet u ovom trenutku?Prvi dani COVID-19 kod nas bili su vrlo kaotični kao i u većini zemalja. Strahovi u timu bili su veliki i sjećam se sastanka s našom voditeljicom marketinga koja je bila posebno zabrinuta da naš pothvat neće preživjeti krizu. Obećala sam joj da hoćemo, ali nam je nedostajala strategija za rješavanje situacije.
U tom je trenutku naša dugoročna strategija bila izvan okvira zbog COVID-19 pa sam počela iznova izrađivati strategiju svaka 3 tjedna. To nam je omogućilo da se što više prilagodimo i dalo osjećaj strukture našem radu. Prihvatila sam situaciju u kojoj ne znam što će se dogoditi nakon 3 tjedna i rekla sama sebi da je u redu doživjeti ovo. Ovo je bilo vrlo oslobađajuće i pomoglo mi je da idem naprijed.
Što si govorite ujutro kako biste lakše prihvatili toliko projekata, a da pritom zadovoljite svoje osobne potrebe?Obično započinjem dan vježbanjem, čak i ako je to samo 10 ili 30 minuta. Doručkujem i idem u šetnju sa svojim psima ne provjeravajući poruke. Tada započinjem svoj dan s "dubinskim" radom, radeći svoj kreativni posao bez prekida. Koristim mjerač vremena i posvećujem se određenom vremenu za svaki zadatak, što mi pomaže da ostanem usredotočena. Naravno, ima dana kada mi je fokus slab, pa radim lakše zadatke koji zahtijevaju manje energije i kreativnosti.
Što biste poručili mladoj osobi koja je na početku svog puta društvenog poduzetništva da potakne pozitivan odnos prema dobrobiti?Pronađite mentora, konzultanta ili savjetnika i pokušajte usvojiti način razmišljanja rasta u svom radu. Što je najvažnije, nemojte izgubiti smjer. Poduzetništvo je izvrstan alat za osobni razvoj, ali zapamtite da je vrijeme ograničena roba. Bit će to putovanje rollercoasterom no ako doista vjerujete u svoj rad, pronaći ćete način da uspijete. Držim fige!