Social Innovation

Ljudsko kompostiranje: suviše morbidno ili nova društvena inovacija?

Ljudsko kompostiranje je praksa razlaganja ljudskih ostataka u plodno tlo. Pokret za zeleno sahranjivanje, koji je na čelu ljudskog kompostiranja, inicijativa je posvećena ponudi ekološki prihvatljivijih opcija za odlaganje tijela nakon smrti. Postoje mnoge metode zelenog pokopa, poput pokapanja tijela bez prethodnog balzamiranja ili korištenja biorazgradivih lijesova ili čak potpunog izbjegavanja lijesova. Jedna metoda koja postaje sve popularnija u SAD-u je ljudsko kompostiranje.

Što je ljudsko kompostiranje?
Kompostiranje je proces recikliranja organskog otpada, kao što su ostaci hrane i okućnice, u gnojivo koje se može koristiti za hranjenje biljaka. To se postiže stvaranjem okruženja u kojem se organizmi koji se raspadaju, poput bakterija i gljivica, mogu razvijati.

Ljudsko kompostiranje, ponekad poznato kao prirodna organska redukcija (NOR), koristi istu ideju kao standardno kompostiranje kako bi pružila ekološki prihvatljivu alternativu tradicionalnim opcijama kao što su ukopi i kremiranje. To je sve veći dio pokreta za zelene pokope, čiji je cilj ponuditi ekološki prihvatljivije načine za odlaganje tijela nakon smrti, uključujući opcije kao što su pokopi bez kovčega i bez balzamiranja.

Postoji nekoliko prednosti kompostiranja za ljude. Što je najvažnije, ljudsko kompostiranje smanjuje danak za okoliš i košta manje od tradicionalnog pokopa.

Prednosti ljudskog kompostiranja za okoliš: 

Kompostiranje u bilo kojem obliku dobro je za planet. Dodavanje komposta u tlo biljkama daje korisne hranjive tvari koje im pomažu u rastu. Također pomaže u očuvanju vode. Istraživanja pokazuju da kada se organska tvar u tlu poveća za samo 1%, to pomaže tlu zadržati dodatnih 20.000 galona vode po hektaru. Dodavanje organske tvari pomaže u sprječavanju erozije i rasipanja vode.

Kompostiranjem možete zadržati organski materijal podalje od već punih odlagališta.  Kada zrak ne može doći do organske tvari, ona se počinje razgrađivati ​​anaerobnom razgradnjom, što je razgradnja od strane organizama koji ne trebaju kisik za preživljavanje. Anaerobna razgradnja stvara plin koji se sastoji od metana i ugljičnog dioksida, a oba su destruktivni staklenički plinovi. Iako ljudski ostaci rijetko završe na odlagalištima, ljudsko kompostiranje ipak sprječava ispuštanje opasnih kemikalija u atmosferu. Tradicionalni ukopi i kremacije negativno utječu na okoliš. Balzamiranje za ukop koristi više od 800.000 galona otrovnih kemikalija svake godine. Kremiranje oslobađa i ugljični dioksid i živu u zrak kao nusproizvod.

Visit

Growing the potential of youth to create change